Cilj je EU zakona o otpadu osigurati recikliranje ambalažnog otpada, u iznosu od 60%, do kraja 2008. godine. U industriji brze prehrane većina ambalažnog otpada završava na odlagalištima otpada, iako se materijali, kojih je osnova drvo (karton i papir), mogu lako reciklirati. Prema istraživanjima ambalažnog otpada u finskim McDonald’sima reciklirano je 29% ambalažnog otpada, iako bi se moglo reciklirati do 93%. U 2002. godini u 87 finskih McDonald’sa, proizvelo se 1.937 tone ambalažnog otpada, a od tog se recikliralo samo 564 tone.
Kruti otpad kategorizira se, prema mjestu nastanka, prodaje i upotrebe u domaćinstvu, na komercijalni ili industrijski otpad i otpad iz domaćinstva, stoga otpad iz industrije brze prehrane ima nejasan status. Zemlje članice EU prilagodile su EU zakon o otpadu s vlastitim zakonodavstvom, ali u Finskoj je visoki stupanj autonomnosti lokalnih donositelja odluka, što dovodi do neujednačenosti između lokalnih komunalnih tvrtki i privatnih operatera.
Kako bi povećali postotak recikliranja, istraživanje preporuča povećano sudjelovanje tvrtki koje upravljaju otpadom, lokalnih donositelja odluka i tvrtki koje se bave proizvodnjom. U praksi bi upravljanje otpadom trebalo uskladiti s potrebama proizvođača. Donositelji odluka trebali bi razviti standardizirani sustav otpada koji bi jedinstvenim označavanjem poboljšao razdvajanje i sortiranje otpada. Nužna je i vladina inicijativa koja bi osigurala dosljednost u infrastrukturi krutog otpada, te jasno razdvojila komercijalni otpad od industrijskog i od otpada u domaćinstvu.