Donositelji odluka s desna zagovaraju nuklernu energiju kao okolišu ugodnu tehnologiju, dok oni s lijeva zagovaraju obnovljive izvore: vjetroelektrane, solarne elektrane ili male hidroelektrane.
Nuklearna elektrana ne bi se mogla svrstati u čisti izvor el. energije ugodan okolišu jer količine urana nisu neiscrpne i jer je rizična. Izvor je rizika zračenje iz nuklearki prilikom akcidenta, te zračenje skladištenog nisko i visoko radioaktivnog otpada. Visoko radioaktivni otpad razgrađuje se u perspektivi od 100 tisuća godina, a niti jedna država nije ostvarila trajno tehnološko rješenje zbrinjavanja otpada. U Europskoj uniji i posebno u Njemačkoj tradicionalno je snažan antinuklearni pokret, koji je utjecao na donošenje odluke o postupnom zatvaranju svih nukearki do 2021. godine. No, opet se otvaraju rasprave koje zagovaraju nuklearnu energiju s ekonomskog i ekološkog vidika. Pogotovo kad se traže rješenja za klimatsko zatopljenje, glavni argument za njihovu renesansu je taj da nuklearke ne ispuštaju CO2, te su time dobile status energenta prihvatljivog okolišu. Energetska rupa je pritisak u svim državama. Rizične nulearne elektrane nisu poželjne, termoelektrane su uzročnik klimatskog zatopljenja koje treba isključiti, plin je preskup za proizvodnju el. energije, a obnovljivi izvori su nedovoljni za zadovoljenje potreba. Količina el. energije iz obnovljivih izvora do 2025. godine narasti će od sadašnjih 14% na 25%, no nedostajati će još ¾ el. energije. Prilikom rasprava najmanje se govori o štednji el. energije kao mogućem izvoru, kao i razvoju novih tehnologija koje bi popunile energetsku rupu.
Prema nekim procjenama nuklearna energija će u svijetu biti značajna do 2050. godine, iz razloga dostupnosti opskrbe el. energije, te stoga što je «ekološki čista» bez ispusta CO2. No, visoka cijena kad se uzme u obzir rizik i troškovi skladištenja nisu dugoročno isplativa investicija.
Države koje imaju i planiraju najviše nuklearki su SAD s 104 i planira još 12, Francuska s 59 i planira prodaju tehnologije arapskim državama, Japan s 55 i planira 3, Rusija s 31 i planira 16, Južna Koreja s 20 i planira 8, Velika Britanija s 19, Kanada s 18 i planira 5, Indija s 17 i planira 16, Ukrajina s 15 i planira 2, Kina s 11 i planira još 30.
